Većeslav Henneberg (Zagreb, 22. III. 1889. – Zagreb, 5. IV. 1937.) , završio je 1917. godine studij povijesti i zemljopisa na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, tijekom kojega se osobito posvetio proučavanju našeg prapovijesnog i srednjovjekovnog obrambenog graditeljstva (dokumentacija u Središnjem arhivu Uprave za zaštitu kulturne baštine MK). Prosvjetarsko službovanje na srednjoj školi u Srijemskoj Mitrovici, a potom i Brodu na Savi (Slavonskom Brodu) nakon nepunih pet godina nadomjestit će ono u Zagrebu. Ovdašnji će nastavnički posao Henneberg već 1923. godine početi nadopunjavati konzervatorskim radom koji će mu 1925. godine priskrbiti mjesto kustosa u Muzeju za umjetnost i obrt, na čelu kojega se tada nalazi prekaljeni konzervator Gjuro Szabo.
U trenutku kada se Henneberg 1923. godine priključuje konzervatorskoj službi, tada pod okriljem Povjerenstva za čuvanje spomenika u Zagrebu (1914. ‒ 1928.), služba je (nakon početnog zamaha pod okriljem Zemaljskog povjerenstva i u sastavu Austro-Ugarske Monarhije) u novom državnom ustrojstvu financijski krajnje osiromašena, kadrovski desetkovana i strukovno posustala, pa možemo ustvrditi kako Henneberg postaje usamljenim Szaboovim suradnikom.
Fotodokumentarističko djelovanje Većeslava Henneberga bilo je ponajprije posvećeno ovjekovječivanju baštine starih prethistorijskih gradina i srednjovjekovnih gradova Like i Dalmacije (naglasimo, u kontekstu njihova sura i kamena krajolika), a sporadično i fotodokumentiranja lokalnog tradicijskog graditeljstva, naroda, njegova života i običaja; ostalog svjetovnog i sakralnog graditeljstva, njegovih eksterijera i interijera.
Hennebergovo fotodokumentiranje starih gradina i gradova predstavlja međuratnu sponu između devetnaestostoljetnog i „predvelikoratnog“ fotodokumentiranja starih gradova (zastupljenog imenima Ivana Standla, Josipa Brunšmida, Viktora Hoffillera, Emilija Laszowskog ili ranog Gjure Szaboa) i onog poslijeratnog, odnosno od druge polovice 20. st. do današnjih dana (zastupljenog djelovanjem Grete Jurišić, Tihomila Stahuljaka, Nine Vranića, Zorislava Horvata, Drage Miletića i dr.). Povrh toga, da nije bilo Hennebergova predanog fotodokumentiranja upravo starih gradina i gradova na području Like, naša bi konzervatorska fotodokumentacija danas bila prikraćena za sustavnu i sveobuhvatnu komponentu.
Vrijednost Hennebergova fotodokumentiranja očituje se također u činjenici da ono uključuje i najstariju kulturno-antropološku i etnografsku fotodokumentaciju unutar konzervatorske službe (paralelnu onima što se istovremeno odvijaju u okvirima Odbora za narodni život i običaje tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (Dragutin Boranić), Etnografskog muzeja u Zagrebu (Vladimir Tkalčić) i Katedre za etnologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Milovan Gavazzi). Pored toga, predmetna je fotodokumentacija tri do četiri desetljeća ranija od one koju će konzervatorska služba dobiti početkom 60-ih godina upošljavanjem prvih školovanih etnologa (Marija Gamulin, Beata Gotthardi-Pavlovsky), a time i ciljanim etnološkim evidentiranjima, fotodokumentiranjima i istraživanjima. Kontekstualno nadodajmo kako je relativno kratko Hennebergovo djelovanje (umro je sa svega 48 godina života) produbila njegova sestra Marijana Gušić, etnologinja, planinarka-alpinistica, muzejska djelatnica i ravnateljica Etnografskoga muzeja u Zagrebu (1946. – '65.) i Etnološkog zavoda JAZU (1963. – '75.), borkinja za zaštitu i prezentaciju spomenika kulturne baštine, terenska istraživačica, pedagoginja izvan sveučilišnog okvira.
Godine 1950. tadašnji Konzervatorski zavod u Zagrebu otkupio je Hennebergovu fotodokumentaciju od autorove udovice prof. Ljubice Henneberg. U samom otkupnom ugovoru iz prosinca iste godine navodi se „kako je Hennebergova zbirka upravo od izvanrednog značaja za Zavod, budući Zavod takovih snimaka nema, a upravo na tom području (op. Lika i Dalmacija), su spomenici veoma stradali za vrijeme neprijateljske okupacije“ (op. u vrijeme Drugog svjetskog rata). Nakon otkupa je fotoostavština inventarizirana i uvrštena u konzervatorsku fotozbirku u nastajanju. Hennebergovu fotografsku ostavštinu, pohranjenu u fototeci Uprave za zaštitu kulturne baštine MKM, čini 350 film-negativa i 414 fotografija (pozitiva), odnosno kontakt-kopija, zalijepljenih na 188 standardnih arhivskih kartona (od toga, dakle, 64 fotografije bez negativa).
* * *
Odluka o upisu ostavštine Većeslava Henneberga u Registar zaštićenih kulturnih dobara RH donesena je na sjednici Stručnog povjerenstva za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra, održanoj 16. ožujka 2016. godine. Ostavština Većeslava Henneberga upisna je u Registar zaštićenih kulturnih dobara na temelju Rješenja od 29. ožujka 2016. godine.
Priredila: mr.sc. Sanja Grković
***
Fotografija:
Većeslav Henneberg, (izvor: Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb).
Pogledaj predmete iz zbirke
